Zlatno doba softverske ekspanzije
Posljednje dvije decenije svjedočili smo fenomenu koji će ekonomski historičari još dugo proučavati – nevjerovatnoj softverskoj ekspanziji koja je iz temelja promijenila globalno poslovanje. IT industrija rasla je neviđenom brzinom, a s njom i potražnja za ljudima koji znaju „govoriti“ jezikom računara.
Sjećate li se vremena kada su programeri bili traženi „na sve strane“, kada su firme nudile bonuse onima koji dovedu prijatelje, kada su IT kompanije nicale kao pečurke poslije kiše, a poslovni prostori bili u deficitu? To nije bilo slučajno – bio je to rezultat tektonskih promjena u svjetskoj ekonomiji.
Pomjeranje centra ekonomske gravitacije
U samo petnaest godina svijet je doživio presedan: tradicionalne kompanije koje su decenijama, pa i stoljećima dominirale globalnom ekonomijom, potisnule su nove – tehnološke. Danas osam od deset najvećih svjetskih kompanija dolazi iz IT sektora. Kapital se koncentrisao u digitalnoj sferi brže nego ikada ranije u historiji čovječanstva.
Microsoft, Apple, Alphabet, Amazon, Meta, NVIDIA… Sve te kompanije akumulirale su ogromna bogatstva kroz digitalne proizvode i usluge. A to bogatstvo je stvorilo novu potrebu – potrebu za reinvestiranjem.
Imperativ reinvestiranja i njegovi efekti
Šta uraditi sa stotinama milijardi dolara profita? Reinvestirati, naravno. Ali u šta? U nove proizvode, platforme, aplikacije, alate…
Tu dolazimo do jedne važne istine o softverskoj industriji koju mnogi izvana ne razumiju: velik dio novih softverskih proizvoda nikada ne postigne očekivani uspjeh. Studije pokazuju da između 80% i 90% digitalnih proizvoda propadne. No, giganti to znaju – i prihvataju kao dio igre.
Oni računaju da će samo jedan ili dva od deset proizvoda uspjeti – ali će ta dva donijeti toliko profita da opravdavaju preostalih osam. Takva logika upravlja strategijama najvećih svjetskih firmi.
Kaskadni efekat na IT ekosistem
Ova filozofija – „pokušaj puno puta, uspjeh u nekoliko slučajeva“ – imala je ogroman utjecaj na cijeli IT ekosistem. Softverske firme koje rade za gigante dobile su jasan signal: „Razvijajte brzo, ne bojte se neuspjeha.“
To je pokrenulo lavinu efekata koji su se spustili sve do outsourcing firmi na Balkanu i drugim tržištima u razvoju. Za njih, formula je bila jednostavna: više zaposlenih = više fakturisanih sati = više prihoda. Kvalitet zaposlenih postao je sporedan. Važno je bilo imati dovoljno „ruku na tastaturi“.
Ovakav pristup nije bio nelogičan – bio je savršeno usklađen s pravilima tržišta. U okruženju gdje novac nije ograničen, a neuspjeh prihvaćen, optimalna strategija je bila zaposliti što više ljudi – bez obzira na kvalitet.
Struktura IT firmi kao odraz tržišta
Rezultat toga je struktura radne snage kakvu danas viđamo u mnogim IT firmama. Tipično:
Jednu trećinu čine izuzetno sposobni stručnjaci koji znaju šta rade, trećina su prosječni radnici koji mogu funkcionisati uz nadzor i posljednja trećina su ljudi koji, iskreno, nemaju znanje ni potencijal za poslove koje rade. Ali i ovi posljednji donosili su prihod – a to je bilo najvažnije u eri nekontrolisanog rasta.
Preokret: Ulazak vještačke inteligencije
A onda se sve promijenilo. Vještačka inteligencija ušla je u svakodnevni rad programera.
Svi smo osjetili koliko nam AI pomaže – od prevođenja do pisanja emailova. No nigdje se ta pomoć ne osjeti kao u pisanju koda. GitHub Copilot, ChatGPT, Claude i drugi alati učinili su programere 2 do 5 puta produktivnijima. Odjednom, se broj efektivnih programera povećao za dva do pet puta. Onaj ko je ranije pisao 100 linija dnevno, sada piše 200–500. U normalnim uslovima, to bi značilo pad cijene rada – veća ponuda uz istu potražnju. Ali zapravo se događa nešto drugo.
Nova očekivanja i razbijanje iluzija
Investitori i menadžeri su shvatili: ako programeri sada mogu proizvesti 2 do 5 puta više, to znači da mogu očekivati veći kvalitet softvera, očekivati veću vjerovatnoću uspjeha proizvoda, i dobiti brži razvoj. Investitorske oči zasijale su još jače. Očekivanja su porasla. „Isti tim, ali bar dva puta produktivniji? Znači i vrijednost koju dobijamo mora biti bar dva puta veća.“ Ovaj tehnološki napredak donisi mnogo prednosti ali, nažalost, taj zaokret ne prolazi bezbolno za sve, pogotovo za one pri dnu prehrambenog lanca.
AI kao pojačalo postojećih razlika
Umjesto da promijeni pravila igre iz temelja, vještačka inteligencija je pojačala ono što je u IT industriji već postojalo. Postala je svojevrsni pojačivač sposobnosti – kao da je svako dobio isti set „steroida“, ali rezultati nisu svuda isti.
Najbolji programeri – ona gornja trećina – sada su nezaustavljivi. AI im je dao moć da pet puta brže i pametnije realizuju ono što su i ranije radili izuzetno dobro. Kod koji pišu je ne samo brži, već i kvalitetniji, jer bolje razumiju šta žele postići i kako to strukturirati.
Srednji sloj – prosječni programeri – sada može proizvesti više koda nego ikad, ali bez jasnog osjećaja za arhitekturu i dugoročne posljedice. Njihova produktivnost raste, ali postoji realan rizik da ih količina proizvedenog koda preplavi. Pisati više ne znači i pisati bolje – a loše odluke se sada manifestuju brže i šire.
Programeri sa dna skale – oni koji ni ranije nisu razumjeli koncepte – sada pišu još više problematičnog koda. AI im daje alate koje oni ne znaju ispravno koristiti pa su sada u stanju praviti greške s većom brzinom i samopouzdanjem, potpuno nesvjesni posljedica. Njihov angažman sada počinje da proizvodi nekontrolisanu i nesagledivu štetu za cijelu kompaniju.
U takvom kontekstu, AI ne pravi revoluciju sam po sebi – on samo amplificira ono što već postoji. Vidljivost razlika među programerima nikad nije bila veća. I dok jedni lete, drugi se još brže sapliću.
Nova era: Konceptualno znanje postaje presudno
Zlatno doba razvoja IT industrije u kojoj je bilo mjesta za sve je iza nas. Duh je izašao iz boce i sad postaje sve jasnije da je zaokret u pristupu neizbježan. Već je primjetan trend gdje IT kompanije više nisu tako voljne zapošljavati one koji ne razumiju širi kontekst rada, ne vladaju logikom aplikacije, već samo sintaksom, ne shvataju kompleksne sisteme i procese. Ulazimo u doba gdje konceptualno znanje vrijedi daleko više više od puke tehničke vještine.
U ovom novom dobu, vrijednost programera se ne mjeri brojem napisanih linija koda. AI to može brže i često bolje. Prava vrijednost je u sposobnosti programera da shvati šta taj kod zapravo radi, procijeni da li je održiv i skalabilan, predvidi efekte na cijeli sistem i ispravno donosi odluke koje traju.
Izazovi koje je donijela vještačka inteligencija zahvataju sve apekte društva i života. Da bi generacije koje odrastaju mogle pratiti ove promjene, potrebno je napraviti i temeljnu reviziju svih nivoa obrazovanja. Kada je u pitanju edukacija u oblasti IT-ja, pokazuje se da je poznavanje sintakse programsog jezika tek preduslov za IT karijeru. Duboko razumijevanje softverskih principa, sistemskog razmišljanja a ponajviše sposobnost pronalaženja rješenja izazovnih problema su vještine koje će u budućnosti biti najviše cijenjene.
Zaključak: Nova era – nove prilike
Dolazak vještačke inteligencije nije označio kraj programerskog posla. To je tek početak nove ere u kojoj vrijednost leži u razumijevanju, analizi i dizajnu – ne u brzini tipkanja. Za one koji su spremni učiti i razvijati konceptualno razmišljanje – budućnost nikad nije izgledala svjetlije.
Eduterium je tu da pripremi novu generaciju programera – onih koji neće samo pisati kod, već razumjeti kako on funkcioniše i u šta sve može prerasti.
Transformacija je počela. Jeste li spremni?
